2017华人富豪榜：王健林超李嘉诚 成亚洲首富
 | Ovaj ?lanak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Rimokatoli?anstvo ili katolicizam je doktrinarni (dogmatski) sistem u kojem se iskazuje latinska teologija i tradicija Rimske crkve. U svojoj klasi?noj formi ovaj sistem se iskristalizirao u Protivreformacijskom periodu oslanjaju?i se na sholasti?ku tomisti?ku metodu. Rimokatoli?anstvo se u nekoliko glavnih elemenata razlikuje od pravoslavlja i od protestantizma u sljede?em:
- Tomisti?ka metoda u tuma?enju vjere, koja na vjeru primjenjuje Aristotelovu logiku i name?e teologiji filozofske koncepte (npr. "transupstancijacija")
- Tridentska sinteza, koja uvodi u dogmate srednjovjekovnu problematiku (teoriju satisfakcije, primijenjenu na dogmat iskupljenja)
- Juridi?ki i magisterijski karakter dogmata, naro?ito manifestiran na Prvom vatikanskom saboru, po kome je dogmat odluka nepogre?ivog autoriteta (pape), a ne ispovijedanje vjere koje iskazuje duhovno iskustvo i svijest crkve.
Vjerska zajednica
[uredi | uredi izvor]
Rimokatoli?anstvo je organizirano kao Rimska crkva, koja ima hijerarhiju i laike. ?lanom vjerske zajednice postaje se kr?tenjem, a krste se djeca i odrasli. Klerici i laici razlikuju se samo vrstom slu?be u zajednici. U rimokatoli?anstvu postoje tri vrste hijerarhije: sve?eni?ka (biskup, prezbiter, ?akon), kanonska (papa, ordinarij, dekan, ?upnik, kapelan) i po?asna (kardinal, metropolit, nadbiskup, prelat, kanonik i prebendar). Rimokatoli?ka crkva je nadnacionalna i centralizirana. Vrhovni poglavar je papa (rimski biskup), koji uz pomo? Svete stolice i njenih tijela upravlja crkvom, u zajedni?tvu s biskupima, koji upravljaju mjesnim crkvama (biskupije). Biskupija se dijeli na dekanate, kojima upravljaju dekani ili nad?upnici. Dekanati se dijele na ?upe, kojima upravljaju ?upnici, a poma?u im kapelani. Postoje i nunciji.
Doktrina (dogme)
[uredi | uredi izvor]
Rimokatoli?anstvo do danas precizira svoj dogmatski nauk, pa otuda i neke dogme koje ga razlikuju od pravoslavlja i protestantizma: (u?enje o ?istili?tu, sakramentima, o odnosu pisane objave i tradicije, o bezgre?nom za?e?u, papinoj nepogre?ivosti, Marijinom uznesenju na nebo). Dogme u rimokatoli?anstvu imaju ve?u va?nost nego u pravoslavlju i protestantizmu, pa su precizno definirane i po kanonskom pravu obavezne. Izvor dogmi su Sveto pismo, Predaja, a pri njihovom tuma?enju u obzir se uzima vjerni?ki osje?aj, teolo?ko tuma?enje i u kona?nici crkveno u?iteljstvo.
Obredi (bogo?tovlje)
[uredi | uredi izvor]U rimokatoli?kom kultu razlikuje se klanjanje (latrija, adoracija), od dulije (?tovanje). Dok se klanjanje ili latrija iskazuje samo Bogu, dulija ili ?tovanje mo?e se iskazivati i stvorenjima (an?eli, sveci, slike, kipovi, relikvije). Posebna dulija iskazuje se Bogorodici (hiperdulija). U sredi?tu rimokatoli?kog bogo?tovlja je klanjanje u duhu i istini (?tovanje Boga ?ivotom u duhu evan?elja), ali se bogo?tovnim ?inima tako?er pridaje velika va?nost (liturgija, euharistija, sakramenti). Bogo?tovne ?ine obavlja sakramentalna hijerarhija (biskup, prezbiter, ?akon) u ure?enom bogo?tovnom prostoru (kapela, crkva, bazilika), u skladu s blagdanima koji se slave po gregorijanskom kalendaru kroz crkvenu godinu. Glavni dijelovi crkvene godine su korizma i advent, a nedjelja je dan po?inka i obaveznog prisustva liturgiji (misa). Glavni Gospodnji blagdani su Uskrs, Bogojavljenje, Bo?i?, Trojstvo, Duhovi, marijanski Uznesenje na nebo (Velika Gospa) i Bezgrje?no za?e?e, sveta?ki Svi sveti. U katoli?anstvu se pridaje velika vrijednost sakralnoj umjetnosti (crkvena muzika, kiparstvo, slikarstvo, arhitektura, liturgijsko ruho i liturgijski predmeti), koja je uklju?ena u bogo?tovlje.
Moral
[uredi | uredi izvor]Prema rimokatoli?kom u?enju narav i nadnarav, ljudska slobodna volja i bo?anska milost nadopunjuju se i pretpostavljaju. Zato su u katoli?koj moralci bogoslovne kreposti (vjera, nada, ljubav) i naravne ili sto?erne krjeposti (razboritost, pravednost, umjerenost i jakost) komplementarne. Izvori su rimokatoli?kog morala Stari zavjet (Dekalog, osobna odgovornost), Novi zavjet (ljubav prema Bogu i bli?njemu) te naravna etika. Sistemski ga prou?ava moralka, a potanje regulira u zajednici kanonsko pravo. Prekr?aj morala je grijeh, koji mo?e biti lahki i te?ki, a te?ki grijeh regulira se sakramentom pokore (ispovijed). Uz individualni moral u novije vrijeme u rimokatoli?anstvu se nagla?ava i dru?tveni moral.
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]
U anti?ko doba (4. vijek) podru?je zapadne ili latinske Crkve podudara se s granicama Zapadnog rimskog carstva. Nakon prodora islama (7-8 vijek) zapadna Crkva gubi berberske zemlje (dana?nji Al?ir i Tunis) te ve?i dio Pirenejskog poluotoka. Ta izgubljena podru?ja nadokna?uje (9-10. vijek) ?irenjem po germanskim (Engleska, Njema?ka, Danska, Skandinavija) i slavenskim zemljama (Poljska, ?e?ka, Moravska, Slovenija, Hrvatska). Nakon reformacije (16. vijek) gubi znatna podru?ja u srednjoj i sjeverozapadnoj Evropi, a gubitak nadokna?uje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama (Latinska Amerika, dijelovi crne Afrike i Filipini). Od 15. do 16. vijeka Rimokatoli?ka crkva se uspijeva donekle pro?iriti na istok Evrope (tzv. unija). Nakon migracija u 19. i 20. vijeku znatan broj rimokatolika ?ivi u SAD-u, Kanadi i Australiji. Rimokatoli?anstvo se u prostoru i vremenu susrelo s razli?itim dru?tvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri ?emu mu se nametao problem prilagodbe. U srednjem vijeku, bila je isklju?iva religija (inkvizicija, progoni drugih vjeroispovijesti i dr.). Broj rimokatolika je sada (2004) oko 1,1 milijarda vjernika.
Crkva i dr?ava
[uredi | uredi izvor]U rimokatoli?anstvu je na?elno prihva?en nauk o dvije vlasti, duhovnoj (Crkva) i vremenitoj (dr?ava). U srednjem vijeku formira?e se u?enje da je papa nosilac i duhovne i svjetovne vlasti. Tako ?e u 13. vijeku ve?ina zapadnih vladara priznavati papu za vrhovnog gospodara (feudalni sistem). Papska svjetovna vlast slabi reformacijom. U 19. vijeku rimokatoli?anstvo se sukobljava sa liberalizmom. U 20. vijeku se susrelo s totalitarnim dr?avama, koje ga bilo toleriraju i podre?uju (fa?izam), bilo osu?uju na postupno odumiranje (komunizam). Na Drugom vatikanskom saboru (1962-65) Rimokatoli?ka je crkva temeljno redefinirala odnos Crkve i dr?ave, prihvatila svjetonazorni pluralizam i slobodu savjesti. Prema koncilskom shvatanju Crkva je odvojena od dr?ave, ali ne smije biti isklju?ena iz dru?tva.